Kakva čarobna svibanjska srijeda. Šestinski El Clasico ponudio je novi spektakularni događaj. Netko bi rekao ovo je san, ali sva sreća nama se to dogodilo pod normalno. Sat vremena prije nego što će krenuti lopta sa centra zove me moj dragi prijatelj Samovojska, vrsni hakler od kojega su generacije i generacije upijale njegovu rolicu i ideju, i ponudio mi ekskluzivu. Dovodim ti golmana sa američkog kontinenta. Znao sam da je u gradu i pitao me imali kakav nogomet,no nisam bio siguran da će i doći jer se već drugi dan vraća u SAD. I tako dobili smo iznenađenje u pojavi Nenada Žigantea Žige. Vrsnog malonogometnog vratara s ovih prostora koji je u osamdesetima harao sa ekipom Contra, a onda se otisnuo preko velike bare i na američkom tlu kroz golmansku akademiju odgojio muške i ženske golmane na tom dijelu svijeta.Tako je započeo naš dvoboj. Žiga na golu,a Ani na foru! Ispitivanje snaga, koncentracija igrača u sredini terena, malo prostora za napadače. Neumorni Dudo Molan kao vrijedna osica upošljava svoje Sokolove. Stvara se prva šansa no Žiga u formi kao i uvijek.S druge strane ne zaostaje niti Cico. I on brani standardno dobro. Ivan i Sten miješaju obranu Čekićara, ali još uvijek nema pogodaka. A onda počinje šanse. Pruga, pa Filip, Jole, pa Dudo, Acio pa Štef, da bi se konačno izrodio i gol. Acinu loptu iz kornera iz drugoga pokušaja nakon obrane Cice i stative, Joško gura loptu u nebranjeni dio i Čekićari slave. Ludilo na tribinama. Martinčić maše gemištom, a Brnki cjeta kao ruža u botaničkom vrtu! Eh, da su netom iza pogotka spretniji bili Ani i Pruga i umjesto prečke pogodili gol, ponosni navijači Čekićara naručivali bi runde kod Sandre, no ovako u jednoj kontri Ježo i Boki prepuštaju Mladenu Horvatu slavu. Ostavljen sam u grotlu obrane plavih sa zelenim markerima i pogodak je neminovan. Na semaforu svijetli 1-1.U publici Leo grize nikte, eh da je bio tamo pitanje je kako bi se završila ova akcija. U jeku opsade gola Sokolva, lukavi Hera pokušava preciznom unutarnjom felšom, ali lopta pogađa stativu i po crti lagano kreće van. Sreća za Čekićare. No kako je tek ista ta sreća pokucala na Cicina vrata. Bližio se kraj tekme,a na Lujin izbačaj sam prema golu kreće Aco. Lagano njiše Cicu i spušta ga u ležeći položaj i umjesto da zatrese praznu mrežu, gleda gdje se nalazi Gekas Gegi da mu pokloni slavljenički gol, no ovaj duboko zalegao na centru i priprema šampanjac, no bolje da se otvorio na drugoj stativi. I tako jedna vrlo zanimljiva i napeta utakmica završava možda najpoštenijim rezultatom 1-1. Svi zadovolji i veseli, pa se osjećaj samo prebacio u prostorije Kluba gdje je već sve bilo spremljeno za proslavu gegijeva rođendana. vrijedi spomenuti dolazak Ardija Koznikua koji je bio najavljen u sastavu Čekićara, ali debi će uslijediti naknadno. Sjao je od zadovoljstva i Žiga koji će na susjedni kontinent odnesti naš dug prijateljstva i hvale za njegov dolazak i vrhunski nastu sa željom da opet jednoga dana nam se pridruži. I onda je krenulo s gastronomskim dijelom, a duboko u noć završilo se pjesmom. Nadamo se da nismo probudili susjede !

SOKOLOVI : CICO ROSTOHAR, BOKOR, HERAKOVIĆ, D,KEKELJ, GUDIČEK, KRALJEVIĆ, HORVAT, STANKO, PERKOVIĆ I MOLAN

ČEKIĆARI : ŽIGANTE, BARTOLIĆ, PUPIĆ, PRUGOVEČKI, VIDUKA, VRAČAR, MUSA, MARŠIĆ I GENC

0-1 PUPIĆ, 1-1 HORVAT

TROFEJ MARKIRKO :
3 - HORVAT
3 - GENC
2 - BOKOR
2 - ŽIGANTE
1 - ROSTOHAR
1 - PUPIĆ